svaki klijent traži svoj format može li ovaj sustav to

Jedan lanac dokumentacije, svakom formatu njega vlastiti skup pitanja

Da, sustav je jednak tom — to je upravo razlog zašto postoji jedan lanac dokumentacije umjesto arhiva s popunjenim popisima. Banka postavlja pitanje o broju zaposlenika drugačije nego osiguravatelj, a popis održivosti klijenta A grupira pitanja drugačije od onog klijenta B. Ali ispod svih tih formata obično se nalazi isti skup činjenica: broj zaposlenih, zemlje u kojima poduzeće ima poslovanja, postoji li ISO 9001-sertifikat. Sustav prepoznaje pitanje u formatu klijenta i povezuje ga sa činjeničnom stavkom u dokumentaciji, bez obzira kako je pitanje precizno formulirano.

Što je važno: što je pitanje specifičnije, to je manja automatska povezanost. "Imate li politiku zaštite informacija" je drugačita razina od "koje od mjera kontrole iz Dodatka A normi ISO/IEC 27001 su primijenjene" — potonje zahtijeva dokumentaciju koja je strukturirana na toj razini detaljnosti, ne samo zastavicu da/ne. Isto vrijedi za deset mjera članka 21 stavka 2 Direktive NIS2: ako klijent želi dokaze za svaku mjeru, dokumentacija mora za svaku mjeru nešto ponuditi, a ne samo opću izjavu. Sustav tada predlaže što je primjenjivo; potvrda za svaki odgovor ostaje na klijentu.

Prepoznavanje po pitanju, ne po formatu

Povezanost funkcionira na razini pojedinog pitanja, ne na razini cijelog popisa — to je potrebno jer nijedan od dva klijentska formata nisu identični, čak ni u okviru iste norme. Pitanje o EFRAG VSME-osnovnom modulu može biti otvoreno tekstualno polje u formatu jednog klijenta, a u formatu drugog klijenta odvojena da/ne-pitanja po pokazatelju; dokumentacija u oba slučaja daje istu činjenicu u osnovi, samo drugačije predstavljenu. Gdje format traži nešto što nije u dokumentaciji — primjerice detalj koji još nije fiksiran, kao što je: provodi li se AI-sustavima u organizaciji — sustav ne predlaže odgovor, jer nema izvora na koji se možete pozvati.